MILJEVAČKA PREZIMENA

Ankica ČILAŠ ŠIMPRAGA

U članku se prikazuje razvoj miljevačkoga prezimenskog sustava od prvih prezimena zabilježenih u matičnim knjigama potkraj 17. stoljeća do prezimena koja se javljaju tek potkraj 19. stoljeća. Utvrđuje se koja su prezimena u međuvremenu ugašena, tj. koja su nestala zbog izumiranja loze ili zamjene novim prezimenom, najčešće dotadašnjim obiteljskim nadimkom. Analiziraju se motivacijsko-strukturna svojstva današnjih miljevačkih prezimena i njihovo jezično podrijetlo.

 

Uvod

Prezime1 je stalna, nasljedna i nepromjenjiva antroponimijska kategorija druge determinacije koja je danas dio službene imenske formule. Ona su prošla dugotrajan proces učvršćivanja prije nego što su postala članom službene imenske formule. Naime, ljudi su se prije pojave prezimena imenovali samo osobnim imenom, a kad je u identifi ciranju i diferenciranju nastala potreba za dodatnim imenom, najprije su se rabili pridjevci kao druga determinacija, a postupno i prezimena kao stalna, nasljedna i nepromjenjiva antroponimijska kategorija. Njihovo ustaljivanje i učvršćivanje potpomogle su okolnosti kao što je ta da su feudalni posjedi postali nasljedni pa se nasljednim dodatkom imenu dokazivalo pravo na nasljeđivanje posjeda. Također je snažan utjecaj imalo i širenje pismenosti – pridjevak jednom zapisan u gradskom uredu postajao je trajan. Uz te okolnosti važni su bili i pravnoekonomski razlozi. Naime, počeli su se provoditi popisi stanovništva, registri poreznih obveznika, pisati kupoprodajni i ženidbeni ugovori te testamenti, a pri svemu tomu bez stalnoga pridjevka bilo bi teško identifi cirati pravne i gospodarske subjekte.

Prezimena se najprije javljaju u gospodarski i kulturno najrazvijenijim srednjovjekovnim državicama, tj. u sjevernoj Italiji i južnoj Francuskoj,2 i to prema Superanskoj u 8. stoljeću, prema Dudenu u 9., a prema Nikonovu u 11. stoljeću. Svuda ih najprije dobivaju viši društveni slojevi, plemstvo te najbogatije građanstvo, a zadnji kmetovi i seljaci u siromašnim i nerazvijenim regijama.3

U Hrvata se od 11. stoljeća pojavljuju pridjevci koji znače fi lijaciju po neposrednom pretku, npr. Tomidrugo fi lio Naiezde (1080. godine),4 a prezimena se javljaju od 12. stoljeća, no dominacija jednoimenske formule trajala je u mnogim hrvatskim krajevima još nekoliko stoljeća. Prva su prezimena najčešće imala ulogu nadimaka, npr. najstarija prezimena u Zadru Zlurad, Varikaša, Nozdronja, Bogobojša itd.5

Prezimena se najranije javljaju u razvijenim primorskim gradovima, u središtima gospodarskoga i kulturnoga razvoja, a najkasnije u seoskim sredinama koje su dugo bile pod vlašću Turaka. U krajevima pod turskom vlašću prezimena se kasnije javljaju i zbog toga što ni u Osmanskom Carstvu nije bilo prezimena pa je i ta okolnost priječila njihovu pojavu.

Masovnija pojava prezimena vezana je uz obvezu vođenja matičnih knjiga po župama u koje su nakon Tridentskoga koncila (1545.-1563.) župnici morali zapisivati imena, prezimena i krvno srodstvo rođenih, vjenčanih i umrlih. Godine 1780. uvođenjem jozefi nskoga patenta prezimena postaju zakonski obvezatna, tj. ozakonjuje se dvoimenska formula s obvezatnim osobnim imenom i prezimenom.

 

1. Metodologija

Matične knjige župe Miljevci datiraju iz vremena osamostaljenja toga područja kao župe nakon oslobođenja od Turaka. Najstarija je Matična knjiga krštenih između 1692. i 1694. godine. S druge strane, kako su pravoslavni svećenici u ovom dijelu Dalmacije matične knjige počeli voditi mnogo kasnije od katoličkih, najstarije matične knjige u kojima su upisani nositelji triju prezimena iz Nos Kalika odnose se na razdoblje od 1915. do 1948. godine. Prve potvrde tih prezimena potječu iz 1919. godine.

Kako bi se utvrdilo koja su današnja miljevačka prezimena, polazni je izvor bio popis prezimena po naseljima u Leksiku prezimena SR Hrvatske iz 1976. godine, koji je sastavljen prema popisu stanovništva iz 1948. godine. U njemu se na Miljevcima navodi 118 prezimena. No, u tom se popisu donose i prezimena koja nisu izvorno miljevačka, a čiji su nositelji privremeno radili ili živjeli na Miljevcima, npr. Bađin, Bagić, Bakmus, Bešić, Boljat, Dičak, Dizdar itd. Uočene su i pogrješke pri zapisivanju, npr. donose se Cipčić (treba biti Čipčić), Dičog (treba biti Dičak), Kobić (treba biti Kabić), Nadovera (treba biti Nadoveza), itd.

Koja su prava miljevačka prezimena, provjereno je terenskim istraživanjem. Informanti su bili sljedeći:

1. Bogatić: Ante Galić, rođen 1982. godine

2. Brištani: Frane Samodol, rođen 1933. godine

3. Drinovci: Franka Malenica, rođena 1986. godine

4. Kaočine: Ivan Kulušić, rođen 1938. godine

5. Karalić: Drago Karlo, rođen 1950. godine

6. Ključ: Manda Kulušić, rođena 1933. godine

7. Širitovci: Nediljka Lovrić, rođena 1937. godine u Brištanima, te Kata Perica, rođena 1950. godine (djevojačko prezime Grabić). Radi utvrđivanja vremena nastanka i kontinuiteta pojedinih prezimena istražene su matične knjige:6

1. Matična knjiga krštenih 1692. – 1694.

2. Matična knjiga krštenih 1692. – 1696.

3. Matična knjiga umrlih 1732. – 1743.

4. Matična knjiga krštenih 1800. – 1884.

5. Matična knjiga krštenih 1870. – 1884.

6. Matična knjiga krštenih 1852. – 1947.

7. Matična knjiga rođenih 1896. – 1946.

8. Matične knjige pravoslavaca, Parohija Bribir, Skradin 1915. – 1948.

U novije doba sve su knjige mikrofi lmirane, a mikrofi lmovi se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

 

2. Kad se javljaju prezimena na Miljevcima?

Na Miljevcima su najstarija prezimena potvrđena potkraj 17. stoljeća. U matičnim knjigama rođenih između 1692. i 1696. nalazimo 15 današnjih i četiri  izumrla prezimena te nekoliko antroponima druge kategorije koji su potvrđeni samo jedanput ili dvaput te se za njih ne može utvrditi jesu li bili nasljedni, tj. jesu li bili prezimena ili pridjevci. Među sačuvanim su prezimenima Bachich 1693., Deragna 1694., Selailia 1696., Iuich 1692., Lourich 1693., Manenich 1692. (Manenicich 1692., Maneniza 1800., Malenizza 1855.), Perisich 1696., Piglich 1694., Puglich 1693. (Pulich 1737.), Suglich 1696. (> Suglie 1802.), Susich 1693., Visich 1696., Vlaich 1696., Vrangncouich 1696. te Vucorepich 1693. (> Vucoreppa 1800.). Neka od njih tek u 19. stoljeću dobivaju današnji lik. Godine 1855. Manenich postaje Malenizza, Suglich se 1802. mijenja u Suglie, Vucorepich godine 1800. postaje Vucoreppa.

Izumrla su prezimena (4): Barcos 1696., Breugl 1693. (Breugli 1696.), Jurich 1693., Omarcen 1693. (Omarceni 1693., Omarcenouich 1694.)

Tijekom 18. stoljeća miljevački se prezimenski fond uvećao za 13 novih do danas sačuvanih prezimena te još osam koja se nisu sačuvala. Tada se javljaju prezimena Bascich 1733. (Bassich 1737.), Duilouich 1743. (> Duilo), Galich 1733., Grabich 1733., Jurassinouich 1733. (> Jurasin 1805.), Kissich 1739., Lallich 1739., Mazalin 1734., Samodolich 1739. (> Samodol 1801.), Skeglich 1734. (> Scheglio 1800.), Sumka 1741., Sosterich 1734. (> Sostara 1800.) i Vatavuk 1733.

Danas ne postoje prezimena (8): Blaich 1737., Bralich 1741., Maroeuich 1743., Marrevich 1737., Scorich 1737., Simich 1738., Vulaich 1737., 1805., Vulinovich 1741.

U 19. stoljeću Duilouich se promijenilo u Duilo, Jurassinouich u Jurašin, Skeglich u Škeljo te Sosterich u Šostara. Iz tih primjera te iz prije navedenih (Manenich > Malenizza, Suglich > Suglie, Vucorepich > Vucoreppa) vidljivo je da je u 19. stoljeću dolazilo do skraćivanja prezimena odbacivanjem sufi ksa -ić i -ović. Desufi ksacija prezimena zahvatila je šire dalmatinsko i hercegovačko područje, no njihova rasprostranjenost još nije posve istražena (Šimunović 2006.: 289). Uz mijenjanje lika dotadašnjih prezimena za 19. je stoljeće karakteristična i pojava većega dijela miljevačkih prezimena, tj. tad se javljaju čak 22 današnja prezimena.

Tada su potvrđena prezimena: Bencovich 1800., Bubalo 1802., Çipcich 1803., Çolak 1805., Devich 1805., Gverich 1868., Carlo 1844., Cozich 1807., Culusich 1800., Mamut 1808., Marsich 1806., Perçin 1805., Pleticosa 1804., Samaz 1800., Schelin 1801., Saraz 1801., Seper 1860., Stipançich 1809. (> Stipandžija), Stojanovich 1840., Tetlo 1858., Vukačić 1875., Xivco 1802. (> Xivcovich 1847.).

Tijekom 19. stoljeća više su puta potvrđena, no do danas se nisu sačuvala sljedeća prezimena: Aniçich 1807., Bobegl 1841., Bossich 1856. (Božić 1860.), Box(e/o)co7 1841. (Božeka 1877.), Bracich 1847. (Braçich 1856., Bracić 1860.), Çavcich 1800., Çelepirçich 1806., Juricich 1802., Medar 1801., Mioçevich 1843., Silov 1870., Šimich 1844. i Zeco 1800.

U matičnim knjigama krštenih između godine 1800. i 1884. nalazimo 25 antroponima druge kategorije trorječne strukture, npr. Anniçich alias Carlo 1805. godine, Bralich alias Jurascin 1801., Deragna alias Samaz 1800. Naime, radi preciznije determinacije nekim su se prezimenima dodavali obiteljski nadimci. Izostavljanjem priloga alias nastajala su dvostruka prezimena. Tijekom vremena takva su se prezimena raslojavala, a proces raslojavanja trajao je duboko u 19. stoljeće, npr. prezime Lovrich Vucacich, potvrđeno 1852., postaje Vukačić 1875., Pilich alias Mamut iz 1801. potvrđeno je kao Mamut 1808. No nerijetko se dvostruko prezime rabi i nakon osamostaljenja prezimenskih sastavnica. Npr. u navedenoj matičnoj knjizi nalazimo Pilich Mamut godine 1847. premda je samo prezime Mamut potvrđeno već 1808. godine.

 

3. Jezična analiza miljevačkih prezimena

3.1. Neke fonološke crte miljevačkih prezimena

Prezimena su leksemi, koji u jeziku čine podsustav. No ona, kao i apelativi, imaju glasovne i naglasne značajke govora u kojem su nastala. Tako ikavski refleksjata u prezimenima Livaja i Stipandžija sugerira da je riječ o ikavskom govoru. Zamjena f > p u Pilić (< Pile) < Filip te Seper < Sefer, ispadanje h u Mamut < Mahmut, te iz skupa hv Vatavuk < hvatati vuka, razlikovanje č i ć, npr. u Čipčić, postojanje zvučne afrikate dž (Dželalija), te četveronaglasni sustav sa zanaglasnom dužinom, sve su to značajke koje miljevačka prezimena svrstavaju u ikavski novoštokavski dijalekt, poznat u literaturi i kao zapadni ili mlađi ikavski dijalekt.

 

3.2. Jezično podrijetlo miljevačkih prezimenskih leksema

S obzirom na povijest miljevačkoga kraja te političke, kulturne i jezične utjecaje, u miljevačkom su prezimenskom fondu uz idioglotske pretkazivi aloglotski elementi. Kako je ovaj kraj dugo bio pod turskom vlašću, u prezimenima su predvidljivi turski leksemi. Oni su vrlo zastupljeni i zato što je turski utjecaj bio najveći upravo u najintenzivnijem razdoblju nastajanja prezimena. Na tvorbenoj razini među turskim utjecajima ističe se sufi ks -džija u prezimenu Stipandžija, a na leksičkoj razini zamjetne su imenske osnove u prezimenima Bašić, Čipčić, Čolak, Dželalija, Mamut, Perčin, Seper, Sulje. Prezime Bašić potječe od imenice baša u značenju ‘poglavar, starješina, zapovjednik’ prema turskom baş ‘glava’ (Škaljić 1979: 122). Čipčić je prezime koje kazuje kakav je bio položaj u društvu njegovih prvih nositelja. Potječe od turske imenice ciftçsi koja znači ‘kmet na imanju spahije’ (Škaljić 1979: 174). Čolak je nadimačko prezime koje dolazi od turske imenice çolak što znači ‘koji je kljast, sakat, jednoruk’ (Škaljić 1979: 180).

Perčin je također prezime nadimačkoga podrijetla u vezi s imenicom iz turskog jezika perçem koja znači 1. čuperak (pramen) kose na čelu (kika) ili na zatiljku u muškarca (pletenica); ili 2. kika na čelu konja (Nosić 2005: 512). Prezimena Dželalija, Mamut, Seper i Sulje nastala su prema osobnim imenima Celâlî, koje u turskom jeziku znači ‘Veličanstveni, Veliki, Moćni’,8 Mamut < Mahmut, Seper < Sefer9 i Sulje od Sulejman.

Njima se, vjerojatno, može pridružiti i prezime Skelin za koje pretpostavljam da potječe od hipokorističnoga imena Skele, što je najvjerojatnije pokraćeno ime od Skender (Škaljić 1979: 567), u turskom Iskender od grčkog Aléxandros.

Zasebnu skupinu prezimena s aloglotskim elemenatima čine ona vlaškoga i albanskoga podrijetla. Zbog nevelikog fonda prezimena njihov udio nije osobito uočljiv, no vrlo je signifi kantan jer je trag višestoljetnog načina života. Vlaška se prisutnost u prezimenima otkriva (1) u vlaškoj imenskoj osnovi u prezimenu Bačić, naime osnova toga prezimena vjerojatno potječe iz vlaškog preko rum. oblik báciu, baci ‘glavni, obično stariji čobanin’,10 (2) u prezimenima motiviranima stočarskom privredom, za što su primjeri prezimena Bačić i Kozić, (3) u etnonimu Vlah u prezimenu Vlajić te (4) u prezimenskim osnovama Vuk-/ Vul- (današnja prezimena Vatavuk, Vukačić, Vukorepa i izumrla prezimena Vucouich 1693., Vulaich 1737., Vulich 1693. i Vulinovich 1741.)

 

3.3. Klasifi kacija prezimena

3.3.1. Klasifi kacija s obzirom na tvorbenu strukturu

S obzirom na tvorbenu strukturu prezimena svrstavamo u dvije skupine: I. asufi ksalna prezimena – ona koja su nastala bez (pravog) tvorbenog čina, tj. onimizacijom i transonimizacijom te II. sufi ksalna prezimena – ona koja su nastala tvorbenim činom.

Legenda:

Ooi = osobno ime u osnovi prezimena

On = nadimak u osnovi prezimena

Oe = etnonim ili etnik u osnovi prezimena

Oz = naziv zanimanja u osnovi prezimena

Ox = osnova nejasna značenja

 

3.3.1.1. Asufi ksalna prezimena

Ooi: Dùilo, Dùjilo, Dželàlija, Juràšin, Kārlo, Màmut, Sèper, Skèlīn, Stipàndžija, Súlje

On: Búbalo, Čòlak, Déronja, Livája, Mazàlīn, Pèrčīn, Plètikosa, Sámac, Šárac, Vātavūk, Vākorepa, Zéljak

Oe: Samiòdol

Oz: Šo”stara

Ox: Kālīk, Súnko, Škéljo, Tétlo

 

3.3.1.2. Sufi ksalna prezimena

II.1. O + -ić

Ooi + -ić: Ívić, Júrić, Lālić, Lóvrić, Pèrišić, Pílić, Púlić, Púljić, Víšić

On + -ić: Gálić, Gvérić, Ívić, Kísić, Kózić, Kùlušić, Mŕšić, Skāčić, Su!šić, Vùkačić

Oe + -ić: Grábić, Vlájić

Oz + -ić: Bāčić, Bášić, Čāpčić

Ox + -ić: Dévić

II.2. O + -ović

Ooi + -ović: Bénković, Stojánović, Vránković,11 Vránjković, Žívković

II.3. O + -ica

On + -ica: Malènica

 

Kako pokazuje motivacijsko-tvorbena analiza, više od polovice miljevačkih prezimena završava nastavkom -ić, koji ima funkciju oznake descendencije, tj. odnosa roditelj – dijete. Mnoga takva prezimena u osnovi imaju muško osobno ime pa ih nazivamo patronimima. Ostala su patronimna prezimena ona sa složenim posvojno-deminutivnim sufi ksom -ović.

 

3.3.2. Semantičko-motivacijska klasifi kacija

S obzirom na značenje osnove prezimena se mogu svrstati u četiri skupine: 1. prezimena nastala od osobnih imena, 2. prezimena nadimačkoga, 3. prezimena etnonimskoga i etničkoga podrijetla te 4. prezimena motivirana nazivima zanimanja.

Na Miljevcima dominiraju prezimena motivirana osobnim imenima (25) i nadimcima (23). Premda naziv zanimanja shvaćamo vrlo široko, pa tu ubrajamo i vršitelja radnje općenito te nazive za oznaku državne ili crkvene hijerarhije, prezimena je motiviranih nazivima zanimanja, tj. položajem u društvu, vrlo malo (Bačić, Bašić, Čipčić, Šostara).12 U krajevima u kojima su obrti u doba nastajanja prezimena bili razvijeniji, više je i prezimena motiviranih nazivima zanimanja. Najmanje je prezimena nastalih prema etnicima: etnonimsko prezime Vlajić (< Vlah) i etnička prezimena Grabić (čovjek iz Grabovca) i Samodol (prema smještaju u selu: sam u dolu).

 

3.3.2.1. Prezimena imenskoga postanja

Imenskoga su postanja sljedeća prezimena:

Benković, Dùilo, Dùjilo, Dželàlija, Ívić, Juràšin, Júrić, Kārlo, Lālić, Lóvrić, Màmut,

Pèrišić, Pílić, Púlić, Puljić,13 Sèper, Skèlīn, Stipàndžija, Stojánović, Súlje, Víšić,

Vránković, Vránjković, Žívković.

Mali broj prezimena u osnovi ima narodno ime: Púlić, Púljić, Stojánović, Súnko, Víšić, Žívković.

Većina imena iz osnove pripada biblijsko-svetačkom repertoaru. Prevlast je takvih imena pretkaziva jer su nakon Tridentskoga koncila do kraja 19. stoljeća, u doba nastanka prezimena, ona dominirala, a narodna su osobna imena bila vrlo rijetka. Prezimena s kršćanskim imenom u osnovi jesu: Bénković, Dùilo, Dùjilo, Ívić, Juràšin, Júrić, Kārlo, Lālić, Lóvrić, Pèrišić, Pílić, Stipàndžija, Vránković, Vránjković. Kao što je već istaknuto, islamska osobna imena nalazimo u prezimenima Dželàlija, Màmut, Sèper, Skèlīn, Súlje.

 

3.3.2.2. Prezimena nadimačkoga postanja

Nadimačkoga su podrijetla prezimena Búbalo, Čòlak, Déronja, Gálić, Gvérić, Kísić, Kózić, Kùlušić, Livája, Malènica, Mazàlīn,14 Mŕšić, Pèrčīn, Plètikosa, Rúnjić, Sámac, Skāčić, Su!šić, Šárac, Vātavūk, Vùkačić, Vākorepa i Zéljak.

Nadimci koje prepoznajemo u njima u najvećem se dijelu odnose na neko tjelesno svojstvo, npr. Čolak < čolak ‘kljast, sakat’, Galić < gal ‘crn’, Gverić < gverok ‘razrok’, Livaja < ljevak, Kulušić < osoba s velikom kuljom, trbuhom, Malenica < osoba malena rasta, Šarac < šaren, Sušić < suh, mršav, Mršić < mršav, Runjić < runjav, dlakav. S druge strane prezimena Bubalo, Deronja, Kisić upućuju na karakterne crte svojih prvih nositelja.

 

3.3.2.3. Prezimena od naziva zanimanja

Premda naziv zanimanja shvaćamo vrlo široko, pa tu ubrajamo i vršitelja radnje općenito te nazive za oznaku državne ili crkvene hijerarhije, prezimena je motiviranih nazivima zanimanja, tj. položajem u društvu, vrlo malo: Bačić, Bašić, Čipčić, Šostara.15 U krajevima u kojima su obrti u doba nastajanja prezimena bili razvijeniji, više je i prezimena motiviranih nazivima zanimanja.

 

3.3.2.4. Prezimena etničko-etnonimskoga postanja

Najmanje je prezimena nastalih prema etnicima: etnonimsko prezime Vlajić (< Vlah) i etnička prezimena Grabić (čovjek iz Grabovca) i Samodol (prema smještaju u selu: sam u dolu).

 

3.3.2.5. Prezimena nejasna postanja

U motivacijsko-semantičkoj analizi možemo samo pretpostaviti od koje je osnove koje prezime moglo nastati, ali kako nedostaju izvori koji bi te pretpostavke potvrdili, mora se ostaviti mogućnost da bude riječ i o drugome podrijetlu.

S obzirom na podrijetlo osnove ostaju nejasna prezimena Dévić, Kālīk, Súnko, Škéljo i Tétlo. Tablica: Semantičko-motivacijska klasifi kacija miljevačkih prezimena N u osnovi Oi u osnovi E u osnovi Z u osnovi nejasno

1. Búbalo Bénković Grábić Bāčić Dévić

2. Čòlak Dùjilo Samòdol Bášić Kālīk

3. Déronja Dùilo Vlájić Čāpčić Súnko

4. Gálić Dželàlija Šo”stara Škéljo

5. Gvérić Ívić Tétlo

6. Kísić Juràšin

7. Kózić Júrić

8. Kùlušić Kārlo

9. Livája Lālić

10. Malènica Lóvrić

11. Mazàlīn Màmut

12. Mŕšić Pèrišić

13. Pèrčīn Pílić

14. Plètikosa Púlić

15. Rúnjić Púljić

16. Sámac Sèper

17. Skāčić Skèlīn

18. Sušić Stipàndžija

19. Šárac Stojánović

20. Vātavūk Súlje

21. Vùkačić Súnko

22. Vūkorepa Víšić

23. Zéljak Vránković

24. Vránjković

25. Žívković

Legenda:

N = nadimak

Oi = osobno ime

E = etnonim i etnik

Z = naziv zanimanja

 

4. Zaključak

Prezimena su svjedoci vremena u kojem su nastala, s jedne strane socijalnih prilika toga doba, a s druge strane stanja jezičnog sustava u tom razdoblju. Danas na Miljevcima postoje 53 prezimena. Najstarija, s obzirom na potvrde, potječu s kraja 17. stoljeća. U matičnim je knjigama potvrđeno još 25 prezimena, no ona su u međuvremenu izumrla. Najviše je prezimena nastalo u 19. stoljeću – čak 35, no njih 13 do danas nije sačuvano. Među njima dominiraju prezimena motivirana osobnim imenima (25) i nadimcima (23). Prezimena motiviranih nazivima zanimanja, tj. položajem u društvu, vrlo je malo (Bačić, Bašić, Čipčić, Šostara). Najmanje je etničko-etnonimskih prezimena, samo tri: Vlajić, Grabić i Samodol.

Kako su prezimena leksemi, ona, poput apelativa, imaju glasovne i naglasne značajke govora u kojem su nastala. S obzirom na vokalni i konsonantski te naglasni sustav miljevačka prezimena pripadaju ikavskomu novoštokavskom dijalektu. Kako su mnoga od njih nastala u razdoblju nakon oslobođenja od Turaka, kad su turski leksički elementi bili prisutni u govoru ondašnjega hrvatskoga puka, mnoga današnja miljevačka prezimena u svojim osnovama čuvaju turske lekseme.

 

Literatura

Leksik prezimena Socijalističke Republike Hrvatske, Institut za jezik i Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1976. Popis stanovništva 2001., www.dsz.hr

Rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, I–XXIII, Zagreb 1881.-1976.

Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 2000.

ANIĆ, Vladimir; BROZOVIĆ RONČEVIĆ, Dunja; GOLDSTEIN, Ivo; GOLDSTEIN,

Slavko; JOJIĆ, Ljiljana, MATASOVIĆ, Ranko; PRANJKOVIĆ, Ivo 2002. Hrvatski enciklopedijski rječnik. Zagreb: Novi Liber.

BAČIĆ, Petar 1929. Grad Kamičak na Krci. Jadranska vila, 7, Omiš, II., 105.

BJELANOVIĆ, Živko 1988. Antroponimija Bukovice. Split: Književni krug.

BJELANOVIĆ, Živko 2001. Korpus i raspodjela antroponima tipa Pera. Folia onomastica Croatica, 10, Zagreb, 33–58.

BROZOVIĆ RONČEVIĆ, Dunja; VAJS, Nada 2002. Zoonimi u hrvatskim prezimenima. Folia onomastica Croatica, 11, Zagreb, 223–238.

DUDEN 2000, Familiennamen – Herkunft und Bedeutung von 20 000 Nachnamen. Mannheim, Leipzig, Wien, Zürich: Dudenverlag.

FRANČIĆ, Anđela 2002. Međimurska prezimena. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

JURIC, Ante 2004. Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu. Skradin: Matica hrvatska Skradin.

KOSOR, Karlo 1995. Drniška krajina za turskog vladanja. Povijest Drniške krajine. Split, 103–179.

KAPETANIĆ, Niko i VEKARIĆ, Nenad, Konavoski rodovi, HAZU, Zagreb–Dubrovnik, 2001.

NAMETAK, Fehim 1997. Turski dokumenti visovačkog samostana. Visovački zbornik. Visovac, 293–297.

NOSIĆ, Milan 1998. Prezimena zapadne Hercegovine. Rijeka: Hrvatsko fi lološko društvo.

NOSIĆ, Milan 2005. Rječnik posuđenica iz turskoga jezika. Rijeka: Maveda.

SUPERANSKAJA, Aleksandra Vasil’evna 1973. Obščaja teorija imeni sobstvennogo. Moskva: Izdatel’stvo “Nauka”.

SEKULIĆ, Ante 1995. “Drniški kardinal” – fra Juraj Utišinović. Povijest Drniške krajine. Split, 45–91.

ŠIMUNDIĆ, Mate 2006. Rječnik osobnih imena. Zagreb: Matica hrvatska.

ŠIMUNOVIĆ, Petar 2001. Dugopoljska prezimena. Dugopolje – zbornik radova općine Dugopolje. Zagreb – Dugopolje, 533–544.

ŠIMUNOVIĆ, Petar 2006. Hrvatska prezimena. Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga.

ŠIMUNOVIĆ, Petar 1982. Razvitak imenske formule u Hrvata. Onomastica Jugoslavica, 9, Zagreb, 283–293.

ŠIMUNOVIĆ, Petar 2002. 12. Antroponimija II – Prezimena. Słowiańska onomastyka – encyklopedia tom I, Warszawa–Kraków, 461–466.

ŠKALJIĆ, Abdulah 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost.

 

Prilog: Rječnik miljevačkih prezimena

U prilogu se donose današnja miljevačka prezimena. Podaci su dani unutar članaka na početku kojih je naveden broj nositelja godine 1948. i ime sela u kojem su živjeli. Slijedi grafi jski oblik i godina prve potvrde određenoga prezimena. Nakon toga se navode ostale Grafijske potvrde. Na kraju članka donosi se kratko tumačenje motivacijske osnove prezimena te njegove tvorbe i leksičkoga podrijetla.

Kratice sela:

Bo – Bogatić

Br – Brištani

Dr – Drinovci

Ka – Kaočine

Kr – Karalić

Klj – Ključ

Ši – Širitovci

 

Bačić

  • Stanje 1948.: 1 (-)16 Ka, 1 (1) Bo, 242 (38) Dr, 6 (-) Ši, 69 (8) Br
  • Prva potvrda: Bachich 1693.
  • Grafijske potvrde: Bachich 1693.,17 Bacich 1734., Baçich 1734., Bačich 1844.,
  • Bacicz 1845., Bacić 1850., Bačić 1855., Baćić 1872.
  • < zanimanje < bač/bač-a (< iz vlaškoga preko rum. oblik báciu, baci ‘glavni,
  • obično stariji čobanin’) + -ić

 

Bašić

  • Stanje 1948.: 98 (11) Ka
  • Prva potvrda: Bascich 1733.
  • Grafijske potvrde: Bascich 1733., Bassich 1737., Basich 1801., Bašich 1844.,
  • Bašić 1860.
  • < zanimanje < tur. baš-a (< başa < baş ‘glavar, starješina’) + -ić

 

Benković

  • Stanje 1948.: 8 (2) Br
  • Prva potvrda: Bencovich 1800.
  • Grafijske potvrde: Bencovich 1800., Benkovich 1853., Benković 1853.
  • < kršćansko osobno ime Benk-o (< Benedikt < lat. Benedictus) + -ović

 

Bubalo

  • Stanje 1948.: 17 (2) Ši
  • Prva potvrda: Bubalo 1802.
  • Grafijske potvrde: Bubalo 1802., Buballo 1840.
  • < nadimak Bubalo (< buba-ti + -lo)

 

Čipčić

  • Stanje 1948.: 16 (3) Klj
  • Prva potvrda: Çipcich 1803.
  • Grafijske potvrde: Çipcich 1803., Çipçich 1809., Čipčić 1860., Cipcsich 1859.
  • < zanimanje čipč-ija (< tur. ciftçsi ‘kmet na imanju spahije’) + -ić

 

Čolak

  • Stanje 1948.: 1 (1) Ši
  • Prva potvrda: Çolak 1805.
  • Grafijske potvrde: Çolak 1805., Čolak 1845.
  • < nadimak Čolak (< tur. çolak ‘koji je sakate ruke’ < kolak < kol ‘ruka’)

 

Deronja

  • Stanje 1948.: 1 (-) Dr, 40 (7) Br
  • Prva potvrda: Deragna 1694.
  • Grafijske potvrde: Deragna 1694., Deragnnich(?)18 1738., Deragnich 1739.,
  • Deranich 1811., Derogna 1851., Deregnia 1860., Deronja 1870.
  • < nadimak Deronja (< der-ati + -onja)

 

Dević

  • Stanje 1948.: 9 (3) Dr
  • Prva potvrda: Devich 1805.
  • Grafijske potvrde: Devich 1805., Dević 1852.
  • Podrijetlo: nejasno

 

Duilo

Stanje 1948.: 1 (-) Ši, 2 (-) Br, 60 (10) Bo

Prva potvrda: Duilouich 1743.

Grafijske potvrde: Duilo 1802., Duilouich 1743., Duillo 1839.

< osobno ime Duilo (< Du-ilo < Dujam19 < lat. Domnius)

 

Dujilo

Stanje 1948.: 1 (1) Br

Prva potvrda: Dujlo 1851.,

Grafijske potvrde: Dujlo 1851., Dujilo 1883.

< osobno ime Dujilo (< Duj-ilo < Dujam < lat. Domnius)

 

Dželalija

Stanje 1948.: 1 (-) Br, 58 (9) Klj, 9 (1) Kr

Prva potvrda: Selailia 1696.

Grafijske potvrde: Selailia 1696., Xelaliich 1741., Xelalia 1800., Xelalich 1812.,

Xellalia 1842., Želalia 1855., Žellalia 1856., Zelalia 1870., Želalija, 1872., Dželalija 1880.

< osobno ime Dželalija (< tur. Celâlî ‘Veličanstveni, Veliki, Moćni’ < ar. Ğälāl

+ ar.-pers. Suf. -ī 20)

 

Galić

Stanje 1948.: 103 (18) Bo, 2 (-) Ši

Prva potvrda: Galich 1733.

Grafijske potvrde: Galich 1733., Gallich 1741., Galicz 1845., Gallić 1854., Galić

(sin)/Galič (otac), 1872.

< nadimak Gal-e21 (< gal ‘crn’) + -ić

 

Grabić

Stanje 1948.: 4 (-) Br, 7 (-) Bo, 72 (12) Ši

Prva potvrda: Grabich 1733.

Grafijske potvrde: Grabich 1733., Grabić 1858., Grabo 1870.

< etnik Grab-o (< Grabovac) + -ić

 

Gverić

Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 38 (6) Br

Prva potvrda: Gverich 1868.

Grafijske potvrde: Gverich 1868., Guerić 1872., Gverić 1883.

< nadimak Gver-o (< gveriti ‘gledati kao gverok’ < gverok ‘razrok, strangled’) + -ić

 

Ivić

Stanje 1948.: 1 (-) Ši, 172 (26) Dr, 3 (-) Br, 60 (9) Ka, 7 (-) Bo

Prva potvrda: Iuich 1692.

Grafijske potvrde: Iuich 1692., Ivich 1736., Ivić 1871.

< osobno ime Iv-e (< Ivan < lat. Johannes) + -ić

 

Jurašin

Stanje 1948.: 7 (3) Br

Prva potvrda: Jurassinouich 1733.

Grafijske i tvorbene potvrde: Jurassinouich 1733., Jurasin 1805., Jurassin 1845., Jurašin 1859.

< osobno ime Jurašin (< Jur-ašin < Juraj< lat. Georgius)

 

Jurić

Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 2 (-) Br, 2 (-) Ši

Prva potvrda: Jurich 1693.

Grafijske potvrde: Jurich 1693., Iurich 1736., Jurić, 1873.

< osobno ime Jur-e (Juraj < lat. Georgius) + -ić

 

Kalik

Stanje 1948.: 83 (15) Nos Kalik

Prva potvrda: Kalik 1919.

< nejasno

 

Karlo

Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 1 (-) Ka, 26 (4) Kr

Prva potvrda: Carlo 1844.

Grafijske potvrde: Carlo 1844., Karlo 1854.

< osobno ime Karlo (< njem. Karl < lat. Carolus)

 

Kisić

Stanje 1948.: 22 (6) Br

Prva potvrda: Kissich 1739.

Grafijske potvrde: Kissich 1739., Kisich 1804., Chissich 1841., Chisich 1843.,

Chiso 1853., Kisić 1855., Kiso 1883.

< nadimak Kis-o (< kiseo) + -ić

 

Kozić

Stanje 1948.: 25 (4) Dr

Prva potvrda: Cozich 1807.

Grafijske potvrde: Cozich 1807., Kozich 1844., Kozić 1872.

< nadimak Koz-o (< koza) + -ić

 

Kulušić

Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 1 (-) Br, 106 (19) Klj, 2 (-) Dr, 2 (-) Ši, 99 (15) Ka

Prva potvrda: Culusich 1800

Grafijske potvrde: Culusich 1800., Culussich 1810., Cullussich 1839., Kulussich

1844., Kulušich 1844., Kulusić 1861., Kulušić 1860., Kulushich 1870., Kulusich 1870., Kuluša 1872.

< nadimak Kuluš-a (< Kul-uša < kālja ‘veliki trbuh; tripa’) + -ić

 

Lalić

Stanje 1948.: 1 (-) Ka, 9 (1) Klj

Prva potvrda: Lallich 1739.

Grafijske potvrde: Lallich 1739., Lalich 1801., Lalić 1857.

< osobno ime Lal-e (< Lazar < lat. Lazarus) + -ić

 

Livaja

Stanje 1848.: 3 (1) Ši

Prva potvrda: Livaja 1925.

Napomena: Prezime je nastalo od dvostrukoga prezimena Lovrić Livaja.

< nadimak Livaja (< ljev-aja ‘ljevak’)

 

Lovrić

Stanje 1948.: 3 (-) Br, 42 (6) Ka, 93 (22) Ši

Prva potvrda: Lourich 1693.

Grafijske potvrde: Lourich 1693., Lovrich 1734., Lovrić 1853.

< osobno ime Lovr-e (< lat. Laurentius) + -ić

 

Malenica

Stanje 1948.: 19 (3) Dr, 21 (4) Br, 46 (10) Ka, 7 (1) Ši, 91 (16) Klj

Prva potvrda: Manenich 1692. i Manenicich 1692.

Grafijske i tvorbene potvrde: Manenich 1692., Manenicich 1692., Maneniguich

(?) 1734., Maneninich 1734., Manenizich 1736., Manenicich 1737., Maneniçich

1740., Maneniza 1800., Manenica 1801., Manenicza 1844., Manenizza 1844.,

Malenizza 1855., Maleniza 1870., Malenica 1872.

< nadimak Malen (< malen) + -ica

 

Mamut

Stanje 1948.: 9 (3) Bo

Prva potvrda: 1808.

< osobno ime Mamut (< Mahmut < tur. Mahmud < ar. Maāmūd “Hvaljeni“)

 

Mazalin

Stanje 1948.: 1 (-) Ši, 45 (8) Bo, 8 (2) Dr

Prva potvrda: Mazalin 1734.

Grafijske i tvorbene potvrde: Mazalin 1734., Mazalinovich 1737., Mazzalin 1845., 1854.

< nadimak Mazalin (< mazalo (< mazati) + -in)

 

Mršić

Stanje 1948.: 2 (1) Klj

Prva potvrda: Marssich 1733.

Grafijske potvrde: Marssich 1733., Marsich 1806., Maršić 1862., Mêršich 1844.,

Merssićh 1850., Mersich 1856., Meršić 1860., Mersić 1862., Mrsich 1862., Mršich 1870., Mršić 1874.

< nadimak Mrš-e (< mršav) + -ić

 

Perčin

Stanje 1948.: 6 (1) Ši

Prva potvrda: Perçin 1805.

Grafijske potvrde: Perçin 1805., Perčin 1849.

< nadimak Perčin (< tur. perçem ‘čuperak (pramen) kose na čelu (kika) ili na zatiljku u muškarca (pletenica)’)

 

Perišić

Stanje 1948.: 1 (1) Ši, 40 (7) Br

Prva potvrda: Perisich 1696.

Grafijske potvrde: Perisich 1696., Perissich 1810., Perissić 1856., Perišić 1860.

< os. ime Periš-a (< Per-o + -iša < Petar < lat. Petrus) + -ić

 

Pilić22

Stanje 1948.: 3 (-) Ši, 49 (9) Br

Prva potvrda: Piglich 1694.

Grafijske potvrde: Piglich 1694., Piljich 1845., Piljić 1855., Pilich 1801., Pilič 1863.

< osobno ime Pil-e (< Filip < lat. Philippus) + -ić

 

Pletikosa

Stanje 1948.: 37 (9) Br

Prva potvrda: Pleticosa 1804.

Grafijske potvrde: Pleticosa 1804., Pleticossa 1845., Pletikosa 1849., Pletikosić 1881.

< nadimak Pletikosa (< plesti kosu)

 

Pulić

Stanje 1948.: Pulić 50 (13) Kr

Prva potvrda: Pulich 1737.

Grafijske potvrde: Pulich 1737., Pulič 1863.

< osobno ime Pul-e (< Puhoje) + -ić

 

Puljić

Stanje 1948.: Puljić 1 (-) Ši

Puglich 1693., Puljicz 1845., Puglić 1855., Puljić 1860.

< osobno ime Pulj-e (< Puhoje) + -ić

 

Samac

Stanje 1948.: 1 (-) Ši, 101 (17) Br

Prva potvrda: Samaz 1800.

Grafijske potvrde: Samaz 1800., Samadz 1870., Samac 1861., Samacz 1844., Samić 1875.

< nadimak Samac (< sam-ac < sam u matere, jedino dijete)

 

Samodol

Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 91 (17) Br

Prva potvrda: Samodolich 1739.

Grafijske i tvorbene potvrde: Samodolich 1739., Samodulich 1741., Samodo 1801., Samodol 1807.

< etnik Samodol ‘sam u dolu’

 

Skelin

Stanje 1948.: 2 (-) Bo, 3 (-) Br, 30 (4) Kr, 37 (5) Ši, 47 (8) Dr, 6 (2) Klj

Prva potvrda: Schelin 1801.

Grafijske potvrde: Schelin 1801., Sckelin 1802., Scelin 1810., Skelin 1870.

< osobno ime Skelin (< Skel-in < Skele < Skender < tur. Iskender < grč. Aléxandros)

 

Seper

Stanje 1948.. 2 (-) Ši

Prva potvrda: Seper 1860.

< osobno ime Sefer (< tur. Safer < ar. āäfär ‘ime drugog mjeseca po muslimanskom kalendaru’)

 

Skočić

Stanje 1948.: 93 (14) Nos Kalik

Prva potvrda: Skočić 1919.

< nadimak Skoč-a (< skočiti) + -ić

 

Stipandžija

Stanje 1948.: 11 (4) Dr

Prva potvrda: Stipançich 1809.

Grafijske i tvorbene potvrde: Stipançich 1809., Stipançia 1840., Stipanžia

1850., Stipanzia 1852., Stipanžija 1872., Stipandžija 1883.

< osobno ime Stipandžija (< Stipan-džija < Stipan < Stjepan < lat. Stephanus)

 

Stojanović

Stanje 1948.: 1 (-) Ši, 52 (15) Kr

Prva potvrda: Stojanovich 1840.

Grafijske potvrde: Stojanovich 1840., Stojenović 1855., Stojanović 1853., Stojanovicz

1845., Stojinović 1855.

< osobno ime Stojan (< Stoj-an < Stojislav) + -ović

 

Sulje

Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 11 (2) Ka

Prva potvrda: Suglich 1696.

Grafijske i tvorbene potvrde: Suglich 1696., Suglie 1802., Sulje 1861.

< osobno ime Sulje (< Sulejman < arap. Suläymān)

 

Sunko

Stanje 1948.: 1 (-) Br, 1 (-) Ka, 24 (5) Ši

Prva potvrda: Sumka 1741.

Grafijske i tvorbene potvrde: Sumka 1741., Sunco 1802., Sunkovich 1741., Sunko 1856.

< nejasno

 

Sušić

Stanje 1948.: 15 (3) Br

Prva potvrda: Susich 1693.

Grafijske potvrde: Susich 1693., Suāsich 1742., Sušich 1844., Šušić 1855., Sušić 1858.

< nadimak Suš-e (< suh ‘mršav’) + -ić

 

Šarac

Stanje 1948.: 9 (2) Ka

Prva potvrda: Saraz 1801.

Grafijske potvrde: Saraz 1801., Saracz 1844., Šarac 1876.

< nadimak Šarac (< šar-ac < šaren)

 

Škeljo

Stanje 1948.: 30 (6) Dr

Prva potvrda: Skeglich 1734.

Grafijske i tvorbene potvrde: Skeglich 1734., Scheglio 1800., Skelich 1808.,

Scheglich 1808., Skeljo 1844., Škeljo 1872.

Podrijetlo: nejasno

 

Šostara

Stanje 1948.: 15 (2) Br

Prva potvrda: Sosterich 1734.

Grafijske i tvorbene potvrde: Sosterich 1734., Sostara 1800., Sostera 1844., Šostera 1873.

< zanimanje Šostara ( < njem. Schuster ‘postolar’)

 

Tetlo

Stanje 1948.: 8 (2) Dr

Prva potvrda: Tetlo 1858.

Podrijetlo: nejasno

 

Vatavuk

Stanje 1948.: 18 (2) Kr, 87 (15) Ši

Prva potvrda: Vatavuk 1733.

Grafijske potvrde: Vatavuk 1733., Vatauukovich 1737., Vatauuk 1811.,

< nadimak Vatavuk < ‘onaj koji hvata vuka’

 

Višić

Stanje 1948.: 16 (3) Klj

Prva potvrda: Visich 1696.

Grafijske potvrde: Visich 1696., Fissich 1734., Vissich 1739., Viscich 1802., Višić

1853., Višich 1870.

< osobno ime Viš-e (< Višeslav) + -ić

 

Vlajić

Stanje 1948.: 141 (22) Ka, 2 (1) Br, 5 (1) Ši

Prva potvrda: Vlaich 1696.

Grafijske potvrde: Vlaich 1696., Vlajch 1800., Vlaić 1849., Vlajić 1880.

< etnonim Vlaj-o (< Vlah) + -ić

 

Vranković

Stanje 1948.: 64 (10) Ši

Prva potvrda: Vrancouich 1734.

Grafijske potvrde: Vrancouich 1734., Francovich 1804., Vrancovich 1808.,

Frankovicz 1845., Francović 1860., Franković 1862., Francouich 1870., Vranković 1881.

< osobno ime Vrank-o (< Vran-ko < Franciscus) < -ović

 

Vranjković

Stanje 1948.: 2 (-) Bo, 4 (-) Ši

Prva potvrda: Vrangncouich 1696.

Grafijske potvrde: Vrangncouich 1696., Vranjković 1871.

< osobno ime Vranjk-o (< Vranj-ko < Franciscus) + -ović

 

Vukačić

Stanje 1948.: 33 (8) Ši

Prav potvrda: Vukačić 1875.

Napomena: Prezime je nastalo od dvostrukoga prezimena Lovrić Vukačić (Lovrich Vucacich 1852.).

< nadimak Vukač-a (< vuk-ača) + -ić

 

Vukorepa

Stanje 1948.: 30 (6) Klj

Prva potvrda: Vucorepich 1693.

Grafi jski i tvorbeni oblici. Vucorepich 1693., Vukorepich 1741., Vucoreppa

1800., Vukorepa 1844., Vukoreppa 1859., Vukorepić 1875., Vukorepa 1872.

< nadimak Vukorepa (< vuk + rep)

 

Zeljak

Stanje 1948.: 70 (13) Nos Kalik

Prva potvrda: Zeljak 1919.

< nadimak Zeljak (< zelj-ak < zelen)

 

Živković

Stanje 1948.: 1 (-) Br

Prva potvrda: Xivco 1802.

Grafijske potvrde: Xivco 1802., Živko 1861., Xivcovich 1847.

< osobno ime Živk-o (< Živan) + -ović

 

________

1 Sam termin ‘prezime’ relativno je novijega postanja, a znači imenovanje koga “preko imena imenom” (Šimunović 2002: 461). U svojem sadašnjem značenju potvrđen je već u 16. stoljeću, a kao termin ga uvode hrvatski leksikografi J. Mikalja i A. Della Bella u 17. stoljeću.

2 No još ih nema u cijelome svijetu, npr. ne nalazimo ih u nekih naroda Azije i Afrike, a nemaju ih niti Islanđani.

3 v. Duden: Familiennamen, Mannheim – Leipzig – Wien – Zürich, 2000.

4 S obzirom na to kako/čime identifi ciraju određenu osobu, pridjevci se mogu svrstati u šest skupina:

a) staleški pridjevak (majstor Radonja)

b) topički pridjevak (Boledrugo de Tugari)

c) etnički i etnonimski pridjevak (Petrus Slavus)

d) kognomenski pridjevak (Dominico Macica)

e) uslužni pridjevak (Mlinar)

f ) patronimski pridjevak – najstarija i najbrojnija skupina (Dragota Vlčinić, Povaljska listina) (Šimunović 1982: 284–285)

5 v. Šimunović 1985: 29.

6 Izvornici matičnih knjiga čuvaju se u Samostanu Visovac (MKK 1692. – 1694., MKK 1692. – 1696., MKU 1732. – 1743., MKV 1733.–1744.) i Arhivu Šibenik (MKK 1800. - 1884., MKK 1870. - 1884.).

7 Zbog izblijedjelih i katkad oštećenih listova papira te nerijetko vrlo teško čitljivih zapisa neka bi se slova, a time i cijela prezimena mogla različito pročitati.

8 < ar. Ğälāl + ar.-pers. suf. -ī (Škaljić 1979:236)

9 Sefer – musl. muško ime. Nadijeva se obično djetetu koje se rodi u mjesecu saferu < tur. Safer < ar. āäfär ‘ime drugog mjeseca po muslimanskom kalendaru’. (Škaljić 1979:554)

10 Šimunović 2006:189; Napominjem da bi se podrijetlo moglo izvoditi i iz imenice bak ‘mladi bik’ iz staroslavenskog bъkъ. (HER 2002:82).

11 S obzirom na povijesne potvrde toga antroponima s inicijalnim F- (Francovich 1804. itd.) pretpostavljam da je prezime Vranković imenskoga podrijetla (< lat. Franciscus), a ne nadimačkoga (< vran ‘crn’).

12 Za prezime Šo”stara pretpostavljam da je nastalo prema apelativu Schuster ‘postolar’ iz njemačkog jezika, a koji potječe od latinskog sutor. Spomenutu osnovu nalazimo u mnogim prezimenima diljem Hrvatske, osobito u sjevernijim krajevima, npr. Soštarić, Šostar, Šostarec, Šuštarek itd.

13 Puljić s varijantom Pulić nalazimo 1646. u Konavlima. Ondje je 1473. potvrđeno i osobno ime Puhoje – Puhoje Milišić Lasinić

(Kapetanić–Vekarić, Konavoski rodovi, knj. 1, 2001., str. 21).

14 Prezime Mazàlīn dovodim u vezu s glagolom mazati i imenicom mazalo od koje sufi ksacijom nastaje trosložno prezime Mazàlīn koje

pripada naglasnom tipu poput Markùlïn – Markulína.

15 Za prezime Šo”stara pretpostavljam da je nastalo prema apelativu Schuster iz njemačkog jezika, a koji potječe od latinskog sutor. Spomenutu osnovu nalazimo u mnogim prezimenima diljem Hrvatske, osobito u sjevernijim krajevima, npr. Soštarić, Šostar, Šostarec, Šuštarek itd.

16 Unutar zagrada donosi se broj obitelji koje su nositelji određenoga prezimena.

17 Navodim samo godinu kad se određeni grafi jski oblik prezimena pojavljuje prvi put.

18 Upitnikom označujem teško čitljive zapise prezimena.

19 Muško osobno ime Dujam u Splitu je potvrđeno još u 11. stoljeću. (HER, 281)

20 Škaljić 1979: 236

21 Šimunović 2006: 216: “Imena i prezimena s osnovom gal zabilježena su u Hrvata od XIII. stoljeća.”

22 Prezime Pilić prvi je put godine 1801. zapisano kao Pilich, tj. tako da se može čitati [P i l i ć]. Dotad, a i nakon toga vremena, zapisivano je kao Piglich 1694., Piljich 1845., Piljić 1855. Da je riječ o antroponimima koji se odnose na isti rod, vidi se po tome što je dvostruko prezime Pilić Mamut, prije osamostaljenja sastavnice Mamut kao novoga prezimena, zapisano kao Piglich Mamut 1812. te kao Pilich Mamut 1847.